PILE MUZIČAR: DOBRO DA SMO ŽIVI

 

(NE)SVAKIDAŠNjI DOŽIVLjAJ KG MUZIČARA

I dok nas ugledni, nasušni tabloidi na naslovnim strana uredno informišu o prebijanjima „Grand” i „Pink” zvezda i zvezdica nemojte misliti da je našim, umetnicima kafanskim i restoranskim ovdašnjim lakše i lepše. Ma, kakvi. Isto je ako ne i crnje. Život muzičara možda jeste lep, ali nikako nije lak.

- Gazde se bahate na naš račun. Zbog besparice, muzičari koji su potpuno osiromašeni i primorani su da „jure” goste sa pesmama zbog bakšiša. Niko više ne plaća muziku, nego šta ko i koliko „uhvati”. Na taj način degradiraju ionako urušen kvalitet svirki i muziciranja, kaže jedan od najpoznatijih čaršijskih muzičara Slobodan Pilipović Pile, pevač i tamburaš.

Po njemu gazde na konto imena i rejtinga muzičara sklapaju podogbe za veselja, napominjući klijenteli da je dovoljno da plate meni a muzika je tu besplatno. Džabe.

- I sami smo krivi, samokritičan je on, napominjući da mu je nedavno jedan poznati hotelijer ovdašnji posle svirke mrtav ’ladan saopštio: „Šta ima veze cena za koju smo se dogovorili, pa uzeli ste bakšiš”.

Naš sagovornik Slobodan Pilipović Pile (47) čovek je, što se kaže 'od sto zanata: šef je službe marketinga Teatra, diplomirani ekonomista, električar banderaš... ali našoj gradskoj (a i nogo šire) javnosti poznat je kao muzičar već tri decenije u profi vodama.

Sa tamburicom (ali i ostalim žičanim instrumentima) kao „primaš” druguje od svoje devete godine. Premijerni nastup sa starijim bratom Sašom imao je u noćnom klubu u Zagrebu a KG premijeru u „Korani” sa akustičarskim bendom, koji je među prvima furao muziku bez ozvučenja. Godinamaje muzicirao sa svojim bendom „Le pjaf” („Pile”) u „Lađi Francuskoj”, „Neptunu”, „Podrumčetu”, hotelima, rstoranima, klubovima... Nastupao je i na moru Budva, Sveti Stefan kao šef orkestra nekim od najpoznatijih imena naše strade. I baš tako jedna od tih najvećih zvezda uspela je da izradi kolege za 7.000 maraka. Ubedila ih je da joj hitno trebaju te pare za omot od ploče i iste noći ih prokockala i ispalila.

Pak i ovde u kafani nije lako.

- Uvek se nađe neki pametan starojko, ujak, pijani teča... da se iživljava nad muzičarima. Kada su proslave firmi uvek ima neki kome „nismo odsvirali” baš „njegovu pesmu”. Pa krene objašnjavanje, dokazivanje, zabeđivanje, ubeđivanje..., nabraja Pile.

Ne prezaju ni da sa pobiju sa muzičarima. Ali,kao i muziciranju i „tu” ih čeka uigrana bendovska ekipa.

- Najčešći razlog sukoba je što se gosti iživljavaju, naručuju, naručuju, a onda na kraju neće da plate, tvrdi naš sagovornik navodeći primer kada mu je jedan gradski privrednik na kraju odbivši da plati, pozivajući šefa orkestra da se „rasprave” o glavu razbio čašu.

- Mora čovek da bude spreman na sve, realan je on.

I piće je sastavni deo ove profesije.

- Svirali smo svadbu ljudima sa Kosova. Tu smo se po prvi put susreli sa „običajem” da se stalno ukrštaju čaše i nazdravlja mladencima i svim gostima. Na, kraju sve smo ih „poobarali” i nastavili sa svirkom, iskusno se on osmehuje, dokazujući da su „uvežbani” i u tom profesionalnom segmentu.

Muzičari nisu nikako zaštićeni a obezbeđenje im nikada nije pomagalo. Naprotiv, čak su ih oni terali da psole radnog vremena sviraju gostima.

Ovde, ma koliko bilo spornih situacija nikada nisu imali problema sa pravim kriminalcima, već samo sa pijanim lelemudima, ali „na strani”...

- Sa kolegom sam, polovinom devedesetih nastupao više puta u Sofiji u restoranu koji je držao naš čovek. Na tom mestu se skupljao „krem” bugarske mafije. Jedne noći sofijski mafijaš je pitao gazdu da li može da puca po lokalu, štop mu jeovaj, naravno, galantno dozvolio. Tip je izvadio pištolj i počeo da puca u lampe iznad naše glave. Meci su probili zid i u salu je uletela ubledela kuvarica, priseća se on, navodeći da je raspucani veseljak samo nekoliko meseci kasnije raznet u jednom liftu.

I on sam, zbog sastava gostiju i „skupa svatova” u ona ratna i poratna vremena morao je da u batočinskom restoranu „Lara” nastupa sa vidno zataknutim pištoljem za pojas u cilju odbrane sebe i članova orkestra.

Na jednoj svadbi u okolini Knića, pijani gost, čak blizak rođak člana benda, naručio je muziku i dao 50 evra. Posle je tražio d amu vrate kusur od 200 koliko je tvrdio da je dao. Nisu ga ubedili i „tronuti” rođa sa svojom ekipom blokirao im je put ka gradu sa sve po propisu postavljenim barikadama ne bi lih zaustavili prebili. Morali su da se vraćaju u Kragujevac zaobilaznim seoskim džadama i preko njiva.

Ali, ni on sam nije svojim klijentima ostao „dužan”.

Godinama je Pile sa svojim bendom svirao na slavi obolelih od multipleks skleroze. Posle jednog takvog nastupa naš sagovornik, ganut i onako galantno, kao što i dolikuje domaćinu skupa poručio je okupljenima da se nada da će se naredne godine „okupiti u još većem broju”.

Na svadbi gde su i mlada i mladoženja bili slepi, zamolio je kolegu da ga podseti neke pesme gde se ne pominju oči, jer mu je bilo baš teško. Ovaj predloži „Zbog jedne divne crne žene”. I Pile krete„Ja gledao sam...”. Au!

Sva sreća što je mlada pošto je bila divna, crna žena, nije ništa zamerila. Ponovili su pesmu više puta. I to se dešava.

 

Zoran MIŠIĆ