RADIŠA MINIĆ OPLEMENIO VEČNO BORAVIŠTE SVETITELJA

Kragujevčanin izgravirao kivot za mošti svetog nikolaja i svetog justina

 

O graverskim i kaligrafskim radovima Radiše Minića pisali smo već nekoliko puta. Njegova dela u plemenitim metalima - krstovi, medaljoni, putiri, zvona i okviri ikona nalaze se u brojnim našim crkavama i manastirima u zemlji i dijaspori, ali i takvim svetinjama poput Ravanice, Hilandara i Jerusalima. Za svoju dušu pravio je maketu (1:70) krsta Svetog Đorđa koji stoji na ulazu u naš grad, ali je znao i da „okuje u srebro” flašu vina sa motivima manastira i svetaca.

Kragujevčanin Radiša Minić (57) Rale već punih 40 godina bavi se graverskim radom isključivo ručno i plemenitom kaligrafijom. Svojevremeno je bio jedini majstor ovog zanata ne samo u bivšoj SFRJ već i na čitavom Balkanu.

Nekako Rale u našem listu uvek (pa to postaje već tradicionalno) „osvane” u nedelji oko Đurđevdana. I ovog puta za to imamo konkretan povod, jer naš sugrađanin oštrog oka i laserski precizne ruke upravo završava graverske radove za kivot (kovčeg sa moštima svetitelja) u koji će biti položeni delići moštiju Svetog Nikolaja (Žičkog) i Svetog Justina (Ćelijskog).

- To su dva naša najveća sveca posle Svetog Save, nadahnuto zbori majstor gravure Rale.

Kivot je namenjen hramu Hrista Spasitelja u Ubu (Valjevska eparhija), čija hramovna slava je Spasovdan (Vaznesenje gospodnje) koje se obeležava 21. maja. Podrazumeva se da Raletov rad mora da bude gotov i pre tog roka.

 

Radovi sa dušom

 

- U pitanju je jedna od najlepših novoizgrađenih crkava u Srbiji i jedan od najvećih pravoslavnih hramova na Balkanu. Za čitav posao koji se odnosi na graviranje i ornamentiku okova kivota (ili, po starovremski – ćivota) u metalu, srebru i pozlati rok je bio nešto manje od tri meseca, ističe on.

Inače, kivot se sastoji od drvenog dela rađenog u duborezu, od kruške, koji nije „ruku delo” našeg sagovornika, i „okova” – metalnog okvira za koji je bio zadužen isključivo on, koji je sam osmislio i graverski izveo sve majstorije koje će podržavati mošti svetaca.

- Opredelio sam se za motive i likovne prikaze iz naših manastira i crkava sa Kosova, kao jednim delom i motivima iz Ravanice. Tu su i prikazi četiri heruvima (anđeoski rang u nebeskoj hijararhiji), likovi samih svetitelja - Svetog vladike Žičkog (Nikolaja Velimirovića) i Justina (Popovića) arhimandrita Ćelijskog – sve u pozlati, kao i dva grba, Srpske pravoslavne crkve i stari srpski grb. Na „licu” kivota je pozlaćen i prikaz samog hrama u Ubu, nepretenciozno i skromno pobraja Rale svoje graverske inspiracije i rukotvorine na okovu kivota.

I, sve to za manje od tri meseca, taman da stigne za Spasovdan. Za ovaj delikatan posao našeg Raleta preporučili su prethodni radovi, pre svega kivot u prirodnoj veličini, impresivan rad, okovan srebrom i zlatom, u koji su 2010. godine u Ravanci smeštene mošti kneza Lazara. Crkva je tražila proverenog majstora i dileme nije bilo – Rale je baš taj i takav.

- Za mene je izuzetna čast angažovanje na ovakvom delu. To vidim kao ostavljanje još jednog traga za svog života, bogougodno pripoveda on, dodajući ipak da je svaki novi rad novi izazov, jer u sebi sadrži nove dimenzije, likove, motive... I sve je to isključivo ručno rađeno, ne postoji kliše.

-  Svaki od više od pedeset motiva na okviru je autentičan jer je nemoguće sve prikaze „ponoviti u dlaku”, kaže on, dodajući da je poručilac baš i želeo takvu izvedbu, umeće i konačan rezultat, koji će da traje vekovima i biti izlagan celivanju miliona vernika kroz večnost.

Tako je njegov opus ocenio i jedan od likovnih kritičara koji je za Raletove radove iskreno zapisao „da imaju dušu”. Njihov autor za sebe skromno tvrdi da je „samo zanatlija”, ne želeći da se kiti pretencioznom titulom umetnika. Međutim, i samo kao takav prošle jeseni je bio počasni gost na Međunarodnom sajmu zlatara u Novom Sadu i, takođe, učestvovao sa preko dvedeset radova na sedmodnevnoj izložbi „Majdan art” u organizaciji „Zlatare Majdanpek”.

 

Niko nije graver u svom „selu”

 

Iz njegove radionice i za sopstvenu dušu izlaze, inspirisani vladarsko-svetiteljskom lozom Nemanjića i Svetim Simeonom i Savom, brojni radovi ne temu vere, crkve, religije...

Nedavno je dovršio i čašu – putir u pozlati sa motivima grožđa i loze (ne samo vinove, već i nemanjićke) i likovima Svetog Simeona i Svetog Save, studeničkog krsta, studeničkog hrama... Putir je oplemenio i sa dva citata Svetog Jovana iz Biblije: „Ko jede moju plot i pije moju krv, imaće život večni” i „Ako ne jedete telo sina čovečijeg i ne pijete krvi njegove nemate život u sebi”.

U zavisnosti od trenutnog nadahnuća i inspiracije ispod njegovog graverskog dleta očas posla iskoče i srebrne kašičice (komplet za pričest) sa prikazima Svetog Save, Svetog Simeona, Žiče i Studenice, unikatne burme, brojni verski predmeti, prirođeni i prilagođeni za duhovnu upotrebu poput: izgraviranog medaljona sa likom cara Konstantina, Studenički krst sa dva lica, pozlaćena pločica - privezak Svetog Stefana Dečanskog, krst Svetog Save sa izgraviranim licem i naličjem...

I dok su Raletu već (pri)stigli pozivi za ovogodišnji novosadski sajam zlatarstva i „Majdan art”, u svom gradu još nikada nije izlagao i kako stvari stoje – verovatno i neće.

- U Kragujevcu nikoga ne interesuje ovo što radim, konstatuje on bez sekiracije, sa mirom tipičnim za ljude tolike preciznosti i umeća. Baš onako isto kao što ga ič ne tangira ni dvostruko odbijanje za prijem u Udruženje primenjenih umetnika Srbije. On jednostavno radi za svoju dušu, a ne za ovozemaljsku polzu.

 

Ali, zato je nedavno oformio radionicu za umetničko ručno graviranje pri manastiru Hilandar gde je boravio. U tu svrhu preneo je i deo svog alata iz Kragujevca, a čeka se da neki od monaha pokaže afinitet za umetničko graviranje (ili dobije to u poslušanje) pa da mu Rale prenese delove svog bogatog znanja i iskustva o plemnitoj obradi i ukrašavanju metala. Lepoti koja ume da (po)traje za čitavu večnost.