ZAVEŠTANJE BORIŠE RADOVANOVIĆA

Novi legat u Istorijskom arhivu

Kragujevački Istorijski arhiv od prošle nedelje bogatiji je za još jedan fond. Istoričar Boriša Radovanović, koji je proveo čitav svoj radni vek u ovoj ustanovi, pred sam odlazak u penziju u petak, 17. jula, ostavio je „svojoj kući” legat od 225 knjiga, stručnih časopisa i naučnih publikacija.

- Istorijskom arhivu Šumadije poklanjam ovaj fond knjiga iz različitih društvenih oblasti, mahom istorije i arhivistike, kao legat i zaveštanje na moj rad u ovoj značajnoj ustanovi kulture, skroman je darodavac Radovanović.

Među izdanjima koja je on poklonio Arhivu ima i raritetnih, čak šapirografisanih izdanja poput stručnih udžbenika i priručnika iz arhvistike i njene metodologije, koje teško da će ikada doštampavati ili ponovo objavljivati.

- Važno je da sve to na jednom mestu ostaje u ovoj ustanovi. Kod nas je ranije bilo razvijeno donatorstvo i praksa legata, a to je dragocena građa o istoriji grada i informacije za rad istoričara, novinara... Ljudi su nekada imali višu svest o tome i predavali su takvu vrstu građe nadležnim ustanovama. Danas je to (pre)stalo, apeluje Radovanović da se i drugi donatori povedu njegovim primerom.

Po njemu, zbog prestanka ove vrste darodavstva o ljudima koji su imali velikih zasluga za razvoj našeg grada, čitave ove sredine, i bili kreatori društvenog miljea danas nemamo nikakvih dokumenata osim onih šturih izvoda iz Matične knjige rođenih.

- Koliko bi se obogatila naša zbirka i fondovi arhivske građe kada bismo imali deo dokumenata koji se odnose na akademike poput Dragoslava Srejovića i Andreja Mitrovića, zatim o ljudima koji su aktivno učestvovali u javnom i političkom životu poput predsednika opština, čelnih ljudi komiteta, partije ili stranačkih prvaka. Koliko je stranaka baš ovde osnivano, a da li postoje zapisi o osnivačkim skupštinama. Ta dragocena građa „trune” po kućama sve dok je neko od potomaka ne baci u đubre, apeluje naš sagovornik.

Čitavu svoju karijeru Radovanović je posvetio istoriji Kragujevca, Šumadije i ovog dela Srbije. Rođen 1950. godine u banatskom Ravnom Topolovcu, posle diplomiranja na beogradskom Filozofskom fakultetu – odsek za opštu nacionalnu istoriju, od 1980. godine je zaposlen u Istorijskom arhivu Šumadije, čiji je čelni čovek (v. d. direktora) bio jedno krađe vreme u prelaznom periodu 1991. godine. Autor je brojnih knjiga (vidi antrfile) i organizator velikog broja istorijskih izložbi. Član je Međunarodnog arhivskog saveta iz Pariza i od 2002. godine ima zvanje arhivskog savetnika.

Takođe, jedan deo svojih izdanja planira da pokloni i ogranku naše Narodne biblioteke u Staroj Koloniji.

- Dosta se radilo, pa je i velika „metraža” knjiga i publikovanih radova, duhovito zaključuje za kraj Boriša Radovanović.

Njegovim odlaskom u penziju ne prestaje njegova istraživačka i spisateljska aktivnost. Trenutno radi na knjizi „Kragujevac u prošlosti” koja će biti pregled istorije našeg grada i okoline od najstarijih vremena do danas, a red je da se kao Banaćanin koji je karijeru psovetio Šumadiji oduži i svom rodnom mestu, pa tako piše i monografiju škole iz Ravnog Topolovca.

Ma, tek će se čuti za Borišu Radovanovića i njegove publikacije.

Zoran MIŠIĆ

 

BIOGRAFIJA DONATORA

 

Bogata i plodna karijera

 

Kao autor tekstova u periodici Radovanović se javlja još osamdesetih godina u „Svetlosti” gde je na incijativu urednika Živote Vasiljevića Džidžija pisao interesantne tekstove o prošlosti Kragujevca. Od tih njegovih crtica i medaljona proistećiće njegova poznata monografija „Stari Kragujevac” objavljena 1996. godine. Pre toga (u koautorstvu sa našim kolegom Ljubišom Obradovićem) objavio je monografsku publikaciju o Dobrovoljnom vatrogasnom društvu. Objavio je knjige: „Put duži od veka” o istorijatu „Žitoprodukta”, „Kragujevac srce Srbije”, Spomenicu Arhiva - povodom četiri decenije ove ustanove, „Oglede iz arhivistike”, „Kragujevac u Prvom ustanku”, izuzetno popularnu „Kafane starog Kragujevca”, kapitalno delo „Parlamentarna istorija Srbije”, „Poslednja odbrana Srbije” o 1.300 kaplara... Sarađivao je na izdanjima o Nikoli Milojeviću Lunjevici, istorijskoj i umetničkoj baštini Vojno-tehničkog zavoda... Osnivač je i urednik časopisa „Šumadijski anali”.

 

Učesnik je i izlagač na dva kongresa arhivista Jugoslavije u Novom Sadu i Zadru, kao i kongres arhivista iz čitavog sveta 2004. godine u Beču.